Osvrt na razgovor sa gđom Prodan Ravlić u MP-u

Uredništvo MP-a je moj dopis naslovilo "Nisam siguran da je grad senzibiliziran"

"Olivija Prodan Ravlić: Naša kuća bit će referalni centar za praćenje i podršku invalidnih osoba", Makarsko primorje, 6. listopada 2009.

U prošlom broju MP-a objavljen je razgovor sa predsjednicom udruge "Sunce", dipl. sociologicom, gđom Olivijom Prodan Ravlić. Roditeljima djece sa razvojnim poteškoćama itekako je jasno od kolike je važnosti postojanje ovakve udruge kao i konkretne pomoći u postizanju najvećeg mogućeg razvitka pojedinog djeteta u psihologijskom, socijalnom i radnom smislu. Zato u potpunosti razumijem gđu Prodan Ravlić kad kaže da im nedostaje stručnih radnika.

Moje uvjerenje je da, koliko god bilo važno raditi sa djecom, toliko je važan i rad s roditeljima zbog prorade katkad vrlo složenih i sa površine teško vidljivih psihičkih zbivanja. Posljedice mogu biti, ovisno o predispoziciji, više doživljene kao psihičke: tjeskoba, napetost, razdražljivost, bezvoljnost, potištenost, nesanica i sl., ali i one koji je teže razumjeti i s nečim povezati, prije svega psihosomatske tegobe kao što su npr. gastritis, povišeni tlak, migrena, srčani i moždani udar i dr. Naime, nitko od roditelja prije rođenja djeteta nije ni sanjao da će se naći u okolnostima u kojima su se našli. Zbog toga se za te okolnosti nisu mogli ni pripremiti, niti naučiti u kojoj se mjeri i kako prilagoditi te kako s tim promjenama živjeti? Zato nije nikakvo čudo što se ta "unutarnja previranja" na ovaj ili onaj način "probiju" do površine.

Neke od vidova ovih pojavnosti sam opisao u projektu "Job i njegove granice" ("Odnos stresa i učinkovitosti", "Narcistička povreda", "Tugovanje", "Dinamika među roditeljima"). Bio je to projekt kojim sam predložio skupinski rad sa roditeljima iz udruge "Sunce". Projektu je bila pridodana i Potvrda potpisana od strane gđe Prodan Ravlić o potrebi i želji roditelja za takvom vrstom rada. Spomenutim spisima smo se javili na Natječaj Grada Makarske od 12. rujna 2008. Na žalost, rezultate natječaja u novinama nisam vidio a nisu bili sadržani ni u pisanom odgovoru do kojeg sam došao nakon više mjeseci.

U gore spomenutom članku gđa Prodan Ravlić kaže kako je Grad senzibiliziran, što je svakako dobro. No meni se čini, uzimajući u obzir prošlogodišnje iskustvo, kako je za senzibiliziranost preostalo još prostora. Kako je, do konca mjeseca, upravo u tijeku natječaj jednak onom prošlogodišnjem, predlažem udruzi "Sunce" da pokušamo ponovo s spomenutim projektom. U članku gđa Prodan Ravlić kaže kako sponzori stalno zovu i da su voljni pomoći. Uistinu je ohrabrujuće čuti da bi projekt "Job i njegove granice" mogli poduprijeti sponzori, naročito ako to ničim ne bi uvjetovali. Ali na koncu, ako ni to ne bi bilo moguće, kao što sam već rekao gđi Prodan Ravlić, ja sam spreman uz minimalnu naknadu, sa roditeljima raditi i time i sam pomoći, kako stručno, kao psihijatar i psihoanalitički psihoterapeut, tako i na način da se odreknem većeg dijela honorara. Naravno da je važno da roditelji, kako kaže gđa Prodan Ravlić, jedni drugima pružaju i psihološku podršku. Ipak, uvjerenja sam kako i takva podrška ima svoje granice te da bih kao stručnjak bio u stanju pomoći na jedan drugačiji, obuhvatniji način.

U Makarskoj, 8. listopada 2009.