Članak "Sukob mišljenja kao imperativ" objavljen je u tjedniku "Makarsko primorje" 10. ožujka 2009. a povodom 5. obljetnice održavanja Govornice. Novinar Joško Lopar sa mnom je razgovorao i napravio snimke. Prvotno je bilo predviđeno da razgovor iziđe u prethodnom broju, na dvije stranice. Poslije je, zbog nedostatka prostora, članak objavljen u nešto kraćem obliku. Zbog toga su neki dijelovi ispušteni. Obzirom da na svemrežnom izdanju lista članak nije objavljen, ja ga ovdje donosim na blogu. Po sjećanju, donosim i ostale dijelove članka koji nisu ušli u tiskano izdanje lista a koje radi razlikovanja donosim iskošeno.
Sukob mišljenja kao imperativ
Prva tribina Ive Duževića održana je u veljači 2004. pod nazivom "Razgovori u Matici". Psihijatar i psihoanalitički psihoterapeut, dr. med. Ivo Dužević u to je doba bio član predsjedništva makarskog Ogranka Matice hrvatske. U želji javnog progovaranja o temama koje se često prešućuju, pokreće tribinu koje je danas (nakon što mu u travnju 2006. Matica otkazuje gostoprimstvo) poznata kao Govornica HKV-a i Ive Duževića. Često osporavana i kritizirana, a kako Dužević često ističe, sasvim pogrešno shvaćena, te suočavana sa brojnim poteškoćama u radu, Govornica kontinuirano djeluje već punih pet godina i kao takva, jedina je tribina u Makarskoj koja poziva na dijalog te javno, civilizirano suprotstavljanje stavova. Sve ovo povodom je za razgovor s Ivom Duževićem o Govornici, ali i o nekim temama koje tribina često ističe, a izazivaju pozornost dijela naše javnosti.
MP: Tko je Ivo Dužević, utemeljitelj i voditelj kontroverzne Govornice?
Moje je prezime podrijetlom sa otoka Hvara. Koncem XIX. stoljeća, u Makarsku se s obitelji doselio moj predjed Ivan. U Donjoj luci je utemeljio brodogradilište i podigao hotel "Rivijeru" (današnja "Žuta kuća"). Neki će se sjetiti i mog dida Tome (Tomažina) koji je pod stare dane još izrađivao samo kaiće. Kako su moji roditelji službu dobili u Splitu, tamo sam uglavnom i pohađao školu. Medicinski fakultet završio sam u Zagrebu kao i kasnije specijalizaciju iz psihijatrije, a također i užu specijalizaciju iz psihoanalitičke psihoterapije. Od 2001. godine u vlastitoj ordinaciji, uz uobičajno psihijatrijsko liječenje, provodim pretežno psihoterapiju.
Odgovoriti na pitanje tko sam, podrazumijeva, između ostalog, i ono što osjećam i kako doživljavam svijet oko sebe. U nametnutim "vrjednotama" Novog doba, istina kao da uopće više nije važna. Usprkos vlastitim pogrješkama, ili baš zbog njih, čini se da sam spoznao važnost istine ne samo sa stajališta etike i vjere nego jednostavno i duševnog zdravlja. Psihologijski gledano, ako izgubimo doticaj s istinom, opasnost je i od gubitka doticaja sa stvarnošću, što već po sebi predstavlja ludilo. Ali mi također gubimo i mogućnost iskrenog odnosa i sa bliskim ljudima bez kojih se upravo kao ljudi ne možemo ostvariti, ne možemo doživjeti nepatvorene osjećaje, a potom ni pravu prisnost ni prijateljstvo a kamoli ljubav. I tako postajemo osjećajni invalidi, na dobrom putu da se, u skladu sa ciljevima Novog doba, zapravo svedemo na razinu životinje. Podsjećam kako se se mladi ljudi danas najviše žale na osjećaj praznine. Dakle, da bih mogao živjeti, ja trebam druge ljude s kojima mogu uspostaviti prije svega iskren odnos, a toga je, moj je dojam, sve manje i manje.
MP: Nakon 5 godina djelovanja, mislite li da je Govornica opravdala svoje postojanje?
Uvjeren sam kako Makarska, i ne samo Makarska, vapi za javnom riječi koja ne bi bila pod nadzorom niti u službi interesa, ideologije, politike, javne ili tajne. U tom smislu, Govornica, po mom mišljenju, ispunjava jednu važnu društvenu ulogu. Zbog toga, naravno ima i puno protivnika koji je pokušavaju ukinuti ili pak staviti pod svoj nadzor. Dosadašnje sam pritiske uspijevao izdržati, te ako to budem mogao i ubuduće, Govornica će se svakako nastaviti.
MP: Koliko je uvodničara do sada gostovalo na tribini?
Prva tribina je održana u veljači 2004. u sklopu Matice hrvatske. Nastavile su se u redovitom mjesečnom ritmu s izuzetkom srpnja i kolovoza tako da ih je do sada bilo 50. Nabrajanje uvodničara bi potrajalo. Ovdje ću zato samo reći da su to bili neki od najpoznatijih hrvatskih umnika, od gostiju iz Splita, Herceg Bosne i Zagreba pa do Makarana od kojih ne mogu ne spomenuti našeg dragog fra Karla Jurišića. Uistinu sam zahvalan svima koji su uložili svoj trud i vrijeme da bi s drugima podijelili svoje spoznaje, stavove i uvide ali i izložili se i neslaganjima nazočnih a ponekad i raznim neugodnostima. Moja je želja da upravo Makarani i budu uvodničari a upravo je to najteže postići.
MP: Koji su ciljevi Govornice?
Uvjerenja sam kako postoje pojedinci i udruge, javne i tajne, koje usmjeravaju našu pažnju sa životnih problema na ona rubna i potpuno nebitna. Postupak se odvija najviše putem priopćavala a ima više naziva, između ostalih "društveno inženjerstvo" ili onaj poznatiji kao "ispiranje mozga". Po meni je to ogledni primjer urote, ne "teorije" nego upravo njene svakodnevne primjene. U hrvatskom slučaju, tu je još i izostanak lustracije tako da mi danas uopće ne znamo tko je tko. Zato je moguće, slikovito rečeno, da nas do kraja opljačkaju, potom nam zapale kuću, a mi se istovremeno nasmrt posvađasmo, tko igra bolji nogomet, Chelsea ili Milan. Namjera Govornice stoga i jest otvarati upravo
te prešućene i namjerno zanemarene teme i na taj način bar malo probuditi ljude iz hipnotskog transa u koji su vrlo vješto uvedeni. Zar se uistinu nas ne tiče zračenje iz tzv. "baznih" stanica, iz mobitela ili sa bežičnog interneta, GPH (genetski preinačena hrana) kojom nas truju svakodnevno, zaprašivanje otrovima (tzv. "Chemtrails") koje možemo vidjeti skoro svakodnevno na našem nebu, uništenje okoliša i pitke vode? Zar se nas uistinu ne tiče umna i ćudoredna propast naše djece (upravo smo saznali o istraživanju koje potvrđuje smanjenje kvocijenta inteligencije u odnosu na vršnjake od prije trideset godina a svjedočimo, na žalost i pustoš u dječjim dušama)? Zar se nas uistinu ne tiče opasnost da, cijepeći naše djevojčice protiv raka grlića maternice, taj rak upravo izazovemo? Baveći se svim ovim temama, uključujući naravno i traumatske teme iz hrvatske prošlosti, naravno da mi se može prigovoriti da previše govorim o uroti ali ona je tu, "ma koliko mi o njoj šutili". Pa zar za većinu Makarana nije najbolje rješenje da hoteli ostanu u vlasništvu države uz razumno i pošteno upravljanje. Ili ako se hoteli baš i "moraju" privatizirati, zašto se to ne bi učinilo po ESOP-ovom modelu (radničkim dioničarstvom) kako se postupilo u slučaju hotela "Osmine" u Slanom kod Dubrovnika. Cilj Govornice je pomoći ljudima da uvide kako postoje zajednički interesi onkraj naših umjetnih podjela. A te naše podjele, najčešće na lijeve i desne, su zapravo ništa drugo doli podmukla podvala jedne jedinstvene elite i njenih dobro plaćenih prijetvornih sluga a cilj svega je naše ropstvo i uništenje.
MP: Zašto nema uvodničara drugačijeg političkog promišljanja?
Kao što znate na svakom mom plakatu nalazi se i poziv svima, "bez obzira na stranačku pripadnost, odnos prema nacionalnom ili svjetonazor". Tu je i moj broj telefona kao i E-naslov. Na žalost, navale nema. U Makarskoj ima 200-tinjak nastavnika raznih struka. To je veliki potencijal koji je potpuno neiskorišten. U javnom životu Makarske, ti ljudi jedva i da postoje, osim u politici koja ih nadzire. Uistinu je tužno da stručni i misleći ljudi uglavnom odbijaju javno djelovati kao slobodni pojednici. U tom smislu je znakovito i moje nedavno iskustvo iz jedne škole. Kao i drugim školama nudio sam suradnju u nošenju sa, sada već svakodnevnim, sve većim i većim poteškoćama. Osoba s kojom sam razgovarao nije mogla vjerovati da je moj prijedlog školama uistinu samo moj, da to nije u sklopu neke šire inicijative ili udruge, tj. da neko u konačnici ipak ne stoji iza svega toga. Svjestan sam da su sloboda i neovisnost skupe stvari, netko će reći luksuz, ali mi je teško pomiriti se s lakoćom kojom se umnici odriču slobodnog mišljenja i djelovanja. Uvjeren sam da nema slobodne zemlje bez slobodnih pojedinaca.
O HKV-u, urotama i masonima u Makarskoj
MP: Što je u stvari Hrvatsko kulturno vijeće?
HKV je udruga mislećih ljudi koji smatraju kako hrvatska priopćavala ne odražavaju stvarne interese hrvatskog naroda pa zbog toga priređuju tribine, a utemeljili su i svemrežnu stranicu (internetski portal) te se na taj način zalažu da istinska hrvatska misao dopre do što šire javnosti. Nakon što mi je ovdašnji ogranak Matice hrvatske otkazao vođenje tribina "Razgovori u Matici", odlučio sam nastaviti pod novim nazivom i "pod novim krovom", onim HKV-a. Naziv "govornica" je jedna od hrvatskih istoznačnica za tuđicu "tribina" pa sam je zbog toga odabrao.
MP: Često se čuju primjedbe kako se na Vašim tribinama previše govori o globalnim i lokalnim urotama. Kakav je Vaš stav o tome?
Svjestan sam toga, a moje spoznaje su da neke ljude to zaista smeta i umara, ali nekima je to i zanimljivo. Svakako želim naglasiti kako zaista postoje tajne sile i organizacije koje upravljaju svijetom. U temelju urote je laž. Sama činjenica da lustracija nije provedena govori o tome da se mi jako puno lažemo jer puno nas nije ono za što se predstavlja. Zato je ovdje važno spomenuti stav Otta Kernberga, jednog od vodećih svjetskih psihoanalitičara, makar nisu svi kolege s njim suglasni. Kernberg smatra kako u psihoterapiji ne možemo prorađivati depresivne, paranoidne ili sebeljubne sadržaje ako prethodno nismo otvorili one psihopatske od kojih je ključna upravo laž. Ovakav stav sam i ja u potpunosti prihvatio te smatram kako je on važan i u životu općenito a ne samo u terapiji. Odatle i ovo moje "pretjerivanje" s urotama. Činjenica je da naše zdravlje uništavaju i otrovnom hranom i zračenjem i zaprašivanjem iz zrakoplova. A mi se ponašamo kao da je sve u najboljem redu. Ovo poricanje stvarnosti je psihologijski još jedan vrlo nezreo obrazac ponašanja. A to upućuje da smo većina nas žrtve mnoštvenog psihologijskog tzv. "specijalnog" rata, dakle, urote, htjeli to priznati ili ne. Ni naša lokalna sredina nije imuna na tu pojavu, ma što neki o tome mislili. Zna se da u Makarskoj postoji masonska udruga. Čak se govori i o imenu meštra ali se javno o tome šuti.
MP: Možete li spomenuti ime tog meštra?
Ja ne bih htio biti taj koji ga prvi javno spominje. To je javna osoba, poznata svima, ali inače je puno tema o kojima javno ne razgovaramo i ne možemo ih otvarati. Politika je vrlo često zapravo ostvarenje materijalnih interesa uske skupine ljudi, bez obzira na ideologijski predznak. To je nešto o čemu se također javno ne govori, a osobno smatram kako je i to dokaz urote. Političke stranke navodno imaju svoj neki predznak, no to je namijenjeno naivcima, a to bismo trebali biti svi mi koji bi u to trebali slijepo vjerovati. U pozadini toga, oni se sasvim lijepo dogovaraju kako bi ostvarili svoje materijalne interese. To je primjer urote, od najvišeg vrha do dna piramide.
MP: Jeste li član neke političke stranke?
Nisam član niti jedne stranke. Jednako tako, nisam član niti jedne tajne udruge, a to smatram jako važnim napomenuti. To znači da nisam član ni neke obavještajne službe, a niti bilo koje druge organizacije. Puno držim do neovisnosti, a zbog toga trpim i osobnu i profesionalnu štetu.
MP: Planovi za budućnost?
Nastaviti dok god to bude moguće. Poticati ljude na neposredni dijalog, posvjestiti utjecaj javnih i tajnih djelatnosti koje su uperene protiv Makarske i protiv Hrvatske ali i protiv Boga i protiv čovjeka, protiv našeg tjelesnog i duševnog zdravlja ali i slobode i same ljudske biti jer dotle smo, na žalost, došli. I na koncu jedan prijedlog: prije prvih neposrednih izbora za gradonačelnika, predlažem da svaki pristupnik potpiše izjavu kako nije bio u bilo kakvom odnosu ni s Udbom ni s KOS-om, te da ni danas nije član masonerije niti suradnik bilo koje tajne službe.
Dijelovi razgovora koji nisu postali dio članka
MP: Čije su tribine, po vašem mišljenju, bile najuspješnije, a čije bi se mogle smatrati manje uspješnima?
Nakon održane govornice, često čujem različite pa i oprečne dojmove. Općenito na tribinama, kakvoća uvodnog izlaganja, po meni, i nije jedino što je važno. Izuzetno je važna i rasprava. To je ono bez čega govornica i nije govornica. Ipak, zamijetio sam kako već neko vrijeme imamo priličan broj skupova koji se najavljuju kao tribine a da poslije na njima nikome nije ni pružena prilika postaviti pitanje ili izreći mišljenje. Na Govornici, s druge strane, bude uistinu sjajnih komentara i razmišljanja. To me veseli ali i to kad osjetim da na govornici ljudi razmišljaju i da su rekli ono što nigdje drugdje nisu imali prilike reći. Naravno loše je kad se javljaju oni koji sadržajem, nastupom ili pomanjkanjem obzira prema drugima, za cilj zapravo imaju ometanje govornice i ušutkavanje drugih.
Dogodilo se tako da se jedan od sudionika, lijevo liberalnih nazora, javio za raspravu. Strpljivo je čekao svoj red i kad sam mu dao riječ, on je osporavao većinu onoga što je prije toga bio rekao uvodničar, inače poznata javna osoba i sveučilišni profesor. Uslijedio je pokušaj prekidanja i vrlo neugodan verbalni napad zbog čega sam morao "ratovati" sa "presretačem" i "čuvarom monolita" dok sudioniku u raspravi nisam omogućio da završi svoje neslaganje do kraja. Mi smo navodno napustili totalitarni sustav, ali poštivati drugoga kad iznosi različita ili suprotstavljena stajališta, čini se da još uvijek nismo naučili.
MP: Kakvi su problemi s prostorijom za održavanje tribina?
To je veliki problem. Ovo je već sedma dvorana koju smo promijenili u ovih pet godina. Ja sam uistinu zahvalan svakome tko nam omogući korištenje dvorane, naravno besplatno, jer ni sam ne primam, ama baš nikakvu potporu. Problema ima puno. Zna ih biti i sa postavljanjem plakata, ozvučenjem, neprimjerenim grijanjem ili hlađenjem ili pak bukom zbog koje sam onda u nedoumici možemo li uopće nastaviti. Bilo je pokušaja da mi se uvjetuje korištenje dvorane prethodnim razgovorom s nekim utjecajnim ljudima. Takvi bi razgovori, po mom mišljenju, bili u suprotnosti sa načelima slobode i neovisnosti Govornice i zato ih nisam prihvaćao.
MP: Odnosi s lokalnim medijima?
Makarsko primorje i Kronika u pravilu donose najavu za Govornicu. Na RMR-u se često zna dogoditi da malo zaborave. Što se izvješćivanja tiče, na RMR-u ga nema. Makarska panorama (ranije Makarska televizija) je samo jednom izvijestila sa Govornice. MP Govornici da primjeren prostor. Kronika često uopće ne izvijesti sa Govornice, a ako to čini, bude to vrlo oskudno. Način pak, na koji izvješćuju je često takav da izvuku nešto rubno ili potpuno nebitno na površinu dok suštinu u potpunosti zaobiđu. Događa se navođenje riječi koje nisu izgovorene ili pak spajanje uistinu izgovorenih rečenica, ali vremenski udaljenih, u novi zaključak koji uopće ne odgovara onome što je izrečeno. Ponekad imam dojam manipulacije fotografijom, npr. u vezi tribine na kojoj je uvodničar bio gosp. Mladen Schwarz. Gosp. Ferdo Šarić bio je domaćin a ja samo posjetitelj. Nije rijetko ni više ili manje otvoreno izrugivanje ("Gdje je Antikrist?", "Ko o čemu, Dužević o komunizmu", "Seanse u koncertnoj dvorani", npr.). Inače, zbog neistina koje su mi u Kronici pripisane da sam izgovorio, dok mi se javno ne ispričaju, ja sam odlučio za Kroniku ne davati izjave. Možda to njima i nije naročito važno ali meni jest.
MP: Kakvi su odnosi sa Poglavarstvom?
Za moj rad ne primam nikakvu materijalnu potporu. Preuređenje vijećnice traje sad već godinama ali mi u zamjenu za potrebe Govornice nije odobreno korištenje sobe 26. Također s postavljanjem plakata nerijetko bude poteškoća. S druge strane do sada mi nikad nisu uskratili izradu plakata i poziva. Tako bi se odnos Poglavarstva prema Govornici mogao jednom rječju označiti kao zdvojan.
